Vladisavljević, Marko (2018) Ekonometrijska analiza premije zarada javnog sektora u Srbiji u uslovima fiskalne konsolidacije. Doctoral thesis, Univerzitet u Beogradu, Ekonomski fakultet.
![]() |
Text
marko vladisavljevic.pdf - Published Version Available under License Creative Commons Attribution Non-commercial No Derivatives. Download (6MB) |
Abstract
U 2014. godini, fiskalni deficit u Republici Srbiji iznosio je 6,6% bruto društvenog
proizvoda (BDP) i bio je među najvišim u Evropi. Reagujući na deficit, Vlada Srbije je,
krajem 2014. godine donela mere fiskalne konsolidacije koje su, između ostalog,
uključivale i smanjivanje zarada u javnom sektoru u iznosu od 10% za zarade više od
25.000 dinara. Osnovni cilj ove disertacije bio je da se detaljno ispitaju efekti fiskalne
konsolidacije na premiju zarada javnog sektora (razliku u zaradama između javnog i
privatnog sektora kada statistički kontrolišemo efekte ostalih relevantnih varijabli), ali i
efekti koje je fiskalna konsolidacija imala na ostale ishode na tržištu rada.
S tim u vezi, u ovoj disertaciji detaljno su prikazani ekonometrijski metodi kojima se
ocenjuje premija zarada javnog sektora, ali i metode koje možemo da koristimo da
ocenimo efekte fiskalne konsolidacije na promenu premije. Korišćena je najpre
Minserova jednačina zarada, u kojoj se premija zarada javnog sektora računa kao
koeficijent uz veštačku promenljivu koja označava rad u javnom sektoru. Nakon toga,
premija zarada javnog sektora ocenjena je uz pomoć Blajnder-Ohaka dekompozicije, u
okviru koje se ukupna razlika u zaradama između sektora razdvaja na objašnjeni i
neobjašnjeni deo. Objašnjeni deo se duguje različitim karakteristikama radnika u
javnom i privatnom sektoru (različiti nivoi obrazovanja, radno iskustvo itd.), dok se
neobjašnjeni deo duguje razlikama u uslovnim zaradama za te karakteristike na tržištu
rada i kao takav predstavlja još jednu ocenu premije zarada javnog sektora.
Premija zarada javnog sektora zatim je ocenjena i drugim metodama dekompozicije.
Kod JMP dekompozicije, ukupna razlika u zaradama deli se na tri komponente: razliku
u karakteristikama (Q), razliku u cenama (P), koja predstavlja ocenu premije zarada
javnog sektora, i razliku u neopaženim karakteristikama i cenama (U), a koja se
procenjuje na osnovu razlika u distribuciji reziduala dva sektora. U okviru Nopo
dekompozicije, najpre se određuje deo uzorka u kojem su radnici u dva sektora
uporedivi iz perspektive karakteristika na tržištu rada, a zatim se u okviru uporedivog
dela uzorka razlika u zaradama deli na deo koji se duguje razlikama u karakteristikama i
deo koji predstavlja premiju zarada javnog sektora. Konačno, Njuman-Ohaka
dekompozicija uzima u obzir Hekmanovu ideju da radnici ne biraju (nisu izabrani u)
javni ili privatni sektor na slučaj, usled čega su ocene koeficijenata u Minserovo
regresiji i Blajnder-Ohaka dekompoziciji pristrasne. Ocenjujući selekciju u javni sektor
zajedno sa jednačinom zarada ocene koeficijenta postaju nepristrasne.
Da bismo ocenili premiju zarada javnog sektora na različitim nivoima distribucije
zarada korišćene su i metode uslovne kvantilne regresije. Dodatno, koristimo strukturu
rotirajućeg panela Ankete o radnoj snazi da 1) direktno proverimo hipotezu o tome da je
fiskalna konsolidacija uticala na smanjivanje zarada javnog sektora i 2) da ocenimo
efekte fiskalne konsolidacije na tranzicije na tržištu rada. Konačno, koristimo metode
kointegracione analize i vektorskog autoregresionog modela da ispitamo dugoročnu
povezanost zarada u dva sektora.
Istraživanje u okviru disertacije pokušava da potvrdi ili opovrgne četiri hipoteze. Prvom
hipotezom ispitujemo da li je fiskalna konsolidacija u Srbiji izazvala smanjenje premije
zarada javnog sektora u Srbiji 2015. i 2016. godine, u odnosu na 2014. godinu. Prva
hipoteza je, prema očekivanjima, potvrđena, jer je premija smanjena sa 17,3% u 2014.
godini na 11,3% (11,1%) u 2015. (2016.) godini, a slični rezultati i zaključci dobijaju se
primenom različitih metoda dekompozicije zarada. Direktno modeliranje predloženih
mera smanjenja zarada kroz panel analizu pokazalo je da se fiskalna konsolidacija, u
proseku, odvijala prema planu koji je donela Vlada Srbije i da je upravo fiskalna
konsolidacija dovela do smanjenja premije zarada javnog sektora. Dodatno, u okviru
ove hipoteze, posebna pažnja posvećena je podeli na sektor države (koji obuhvata
sektore državne administracije, obrazovanja i zdravstva) i sektor javnih preduzeća.
Pokazano je da je premija za rad u javnim preduzećima u Srbiji u 2014. godini bila
značajno viša nego u sektoru države, za oko 3 procentna poena; i da je konsolidacija
dodatno doprinela povećanju razlika u uslovnim prosečnim zaradama u dva sektora,
(6,7% u 2015.; i 9,8% 2016. godini). Modeliranje predloženih mera smanjenja zarada u
okviru panel analize ukazuje da je na povećanje razlika u zaradama između podsektora
javnog sektora uticala različita saglasnost predloženih i realnih promena zarada u dva
podsektora: dok je u sektoru države saglasnost bila potpuna, u sektoru javnih preduzeća
ona je bila samo delimična.
Primena metoda dekompozicije ukazuje na to da su nekorigovane razlike u zaradama
između sektora izraženije od premije zarada, zbog toga što radnici u javnom sektoru
imaju bolje karakteristike na tržištu rada (više nivoe obrazovanja, bolju strukturu zanimanja itd.), a slično važi i za radnike sektora države u odnosu na radnike javnih
preduzeća. Metode dekompozicije ukazuju i da su osnovni uzroci premija zarada javnog
sektora više uslovne zarade za više nivoe obrazovanja, duže radno iskustvo i za pojedina
zanimanja, dok su više ceteris paribus zarade u javnim preduzećima, u odnosu na sektor
države, posledica faktora koje ne možemo da opazimo u podacima.
Rezultati kvantilne regresije ukazuju da je premija zarada javnog sektora u Srbiji u
2014. godini bila različita na različitim nivoima distribucije zarada. Premija je bila
najviša na najnižim zaradama (21% na 10. percentilu), statistički značajno niža na nivou
medijane (16,9%), i najniža na najvišim zaradama (12,4%). Usled ovih razlika i
izuzimanja zarada nižih od 25.000 dinara iz fiskalne konsolidacije, u okviru druge
hipoteze ispitujemo da li je smanjivanje premije javnog sektora 2015. i 2016. godine
bilo je različito na različitim nivoima distribucije zarada. I ova hipoteza je potvrđena:
rezultati kvantilne regresije ukazuju na to da na niskim nivoima zarada promene premije
nisu bile statistički značajne, dok su promene od 30. percentila pa do kraja distribucije
zarada, značajne i pri tome više izražene na vrhu nego na sredini distribucije zarada.
I u okviru ove hipoteze razmatrali smo različite efekte na podsektore javnog sektora:
sektor države i sektor javnih preduzeća. Analiza ukazuje na dva važna nalaza. Prvo,
rezultati iz 2014. godine ukazuju da u sektoru države, u odnosu na privatni sektor,
postoji teorijski očekivan obrazac premije zarada: visoka premija na dnu i niska premija
na vrhu distribucije zarada, dok se kod javnih preduzeća premija zarada u odnosu na
privatni sektor ne razlikuje u zavisnosti od nivoa u distribuciji zarada. Usled ovog
trenda, počevši od medijane pa do najviših zarada, premija je viša za sektor javnih
preduzeća nego za sektor države. Drugo, između 2014. i 2015 godine smanjenje premije
zarada u sektoru države bilo je značajno na svim nivoima distribucije zarada (osim na
10. percentilu), dok je u sektoru javnih preduzeća smanjenje premije bilo značajno samo
kod visokih zarada. Uz to, intenzitet promena bio je značajno viši u sektoru države nego
u sektoru javnih preduzeća na svim nivoima distribucije zarada. Ovi rezultati, zajedno
sa rezultatima u okviru prethodne hipoteze ukazuju na to da su mehanizmi i faktori koji
utiču na formiranje zarada i mogućnosti reagovanja u situaciji fiskalne konsolidacije
javnih preduzeća i sektora države različiti.
U okviru treće hipoteze pretpostavili smo da će fiskalna konsolidacija izazvati i
strukturne efekte na tržištu rada. Prema ovoj hipotezi, javni sektor, usled smanjivanja
zarada, postaje manje korisna opcija radnicima, koji mogu da odluče da, umesto rada u
javnom sektoru, rade u privatnom sektoru, ili da se povuku u neaktivnost. Direktno
ispitivanje efekata smanjivanja zarada kroz panel analizu ukazalo je na to da ova
hipoteza nije potvrđena, te da efekti fiskalne konsolidacije nisu povećali verovatnoću
tranzicije radnika u privatni sektor ili neaktivnost.
Konačno, u okviru četvrte hipoteze ispitivali smo da li je smanjivanje zarada u javnom
sektoru, kao posledica fiskalne konsolidacije, uticalo je i na smanjivanje zarada u
privatnom sektoru. Ispitivanje dugoročne povezanosti između zarada u sektoru države i
sektoru prerađivačke industrije, kao reprezentativnih sektora javnog i privatnog sektora
ukazalo je na to da su zarade u dva sektora kointegrisane, tj. da između njih postoji
dugoročna ravnotežna veza. Ipak, ispitivanje u okviru VAR modela i modela sa
korekcijom ravnotežne greške ukazuje na to da zarade u sektoru prerađivačke industrije
utiču na zarade u sektoru države, dok obrnuto ne važi. Drugim rečima, četvrta hipoteza
nije potvrđena: fiskalna konsolidacija nije uticala na zarade u privatnom sektoru, jer one
nisu pod uticajem niti kratkoročnih niti dugoročnih promena zarada u javnom sektoru.
Item Type: | Thesis (Doctoral) |
---|---|
Additional Information: | COBISS.ID=512562018 |
Uncontrolled Keywords: | premija zarada javnog sektora, fiskalna konsolidacija, metode dekompozicije zarada, kvantilna regresija, panel analiza, tranzicije na tržištu rada, kointegracija |
Research Department: | Welfare Economics |
Depositing User: | Jelena Banovic |
Date Deposited: | 29 May 2019 09:53 |
Last Modified: | 03 May 2020 21:45 |
URI: | http://35.240.28.64/id/eprint/1339 |
Author Links: |
[error in script]
|
Actions (login required)
![]() |
View Item |